starješina Joaqim J. Moreira, Portugal
član Sedamdesetorice područja
1 JULI 2016
»Tko god vjeruje da je Isus Krist, rođen je od Boga: tko god ljubi roditelja, ljubi i od njega rođenoga.« i
Biti rođen od Boga je jedinstveno, osobno i nezaboravno iskustvo koje nam omogućava da prevladamo naše životne izazove.
Iskustvo našeg prvog susreta s misionarima uvijek je trenutak koji nikada nećemo zaboraviti, kao i kad smo imali svoje prvo duhovno iskustvo stjecanja svojeg svjedočanstva. U tim uzvišenim trenucima kao da naš »…prah što snivaše…« ii dobiva novi život, osjećamo »u nosnic[ama]… dah života« iii i ponovno smo rođeni.
To se dogodilo 15-godišnjoj Telmi Silva iz odjela Seixal, okola Setúbal. Iako nije bila članica Crkve, prisustvovala je jutarnjem vjeronauku i dobila želju krstiti se zbog ljubavi koju je mogla osjetiti među članovima.
Jednom prigodom okol Setúbal je pozvao mlade da sudjeluju na putovanju u hram u Madridu u travnju 2016.
Telma je bila tužna jer nije mogla ići na putovanje u hram sa svojim razredom vjeronauka, zato što nije bila članica Crkve. Stoga je odlučila staviti svoju vjeru u Isusa Krista na kušnju i odlučila se krstiti. No to nije bilo dovoljno jer, s obzirom da je išla u hram, počela je istraživati o svojim precima kako bi mogla izvršiti uredbe za njih u vodama krstionice.
Telma nije bila samo ponovno rođena nego je i, zbog prisustvovanja vjeronauku, shvatila koliko može utjecati na svoju obitelj, noseći ime svojih predaka u hram kako bi oni imali iskustvo novog rođenja, veličanstveno duhovno iskustvo.
Po tome znamo da ljubimo djecu Božju, »kada god ljubimo Boga i vršimo njegove zapovijedi«. iv Naša ljubav za Boga također se pokazuje ako volimo svu njegovu djecu, i onu koja su među nama i onu koja tek trebaju doći, kao i onu koja su nas već napustila.
Jedan od najvećih činova pokazivanja ljubavi je kad činimo nešto za nekoga tko to ne može sam učiniti.
Najuzvišeniji čin ljubavi postignut na ovoj zemlji je bila pomirbena žrtva našeg Spasitelja Isusa Krista. Njegovo pomirenje nam je dopustilo steći otpust naših grijeha, što sami ne bismo uspjeli postići.
Slično tome, naši preci ne mogu boraviti u Božjoj nazočnosti bez prethodnog primanja uredbi spasenja.
Naši preci žive u vrlo posebnim okolnostima, »kada umremo, naš duh ulazi u svijet duhova. Smrt ne mijenja našu osobnost ni našu želju činiti dobro ili zlo. (…) U svijetu duhova evanđelje se propovijeda onima koji ga nisu prihvatili ili koji nisu imali prilike čuti ga ovdje na zemlji.« v
Prorok Izaija je prorokovao da će postojati »izbavitelji… na gor[i] Sion« vi možemo sebe staviti u taj kontekst donošenja spasenja onima koji ga žele, a sami ga ne mogu dobiti.
Jedna od zasluga koje možemo primiti izvršavajući djelo za naše pretke jest dobrohotnost, jer je to čin najuzvišenije ljubavi i »ne budu li ljudi imali dobrohotnosti, ne mogu oni baštiniti mjesto koje ti pripravi u stanovima Oca svojega«. vii
»Prije svega, imajte žarku ljubav jedan prema drugomu; jer ʻljubav oprašta mnoge grijeheʼ.« viii
Kakav li je blagoslov što možemo razviti takvu ljubav za one koje osobno ne poznajemo, ali koji su prisutni u nama kad trebamo pomoć, jer su poput anđela čuvara koji se mole za nas, brinu za nas i žele da činimo najbolje što možemo.
Volimo da bismo bili voljeni, služimo da bi nama služili i blagoslovimo da bismo bili blagoslovljeni.
U ime Isusa Krista.
Amen.
i 1. Ivanova 5:1
ii NiS 138: 17
iii Postanak 2:7
iv 1. Ivanova 5:2
v Propovijedaj moje evanđelje str. 53
vi Obadija 1:21
vii Eter 12:34
viii 1. Petrova 4:8