Često sam se pitao kako bi ljudi reagirali kad bi mogli kupiti karte da vide Adama na stadionu Wembley, Abrahama na stadionu Stade de France ili Mojsija na stadionu Santiago-Bernabéu. Većina bi bila voljna pokušati i vjerojatno bi i uplatili značajnu svotu novca za to. Kao sveci posljednjih dana, pozvani smo svakih šest mjeseci gostiti se riječima suvremenih proroka. Opći je sabor sada iza nas nekoliko mjeseci. Kakve smo imali koristi od njegovog snažnog utjecaja? Kako su se naši životi promijenili? Kako smo primijenili njegove dragocjene poduke?
Pripremajući se za ovu poruku, pitao sam članove svoje obitelji koje su blagoslove vidjeli iz primjene učenja našeg posljednjeg Općeg sabora. Dolje su neki od njihovih dragulja mudrosti. Koji bi bili vaši?
- »Znao sam smatrati da je moj položaj pred Gospodinom obrnuto proporcionalan mojoj potrebi za pokajanjem: zaista, ako ne trebam pokajanje, sigurno sam na pravom putu jer ne činim ništa krivo! Sada razumijem od proroka da je to sasvim suprotno: pokajanje treba biti svakodnevno usmjerenje u mom životu kako bih bio duhovno uspješan.«
- »Nakon sabora bila sam privučena proučavanju Svetih pisama s više nakane i kao rezultat primila sam puno više duhovnih poticaja koje sam nastojala slijediti.«
- »Primio sam ključ spoznaje kada mogu smatrati da je moje pokajanje potpuno: osjećati Duha Gospodnjeg u mom životu znači da sam ili primio oprost ili sam na putu da mi bude oprošteno.«
- »Osjetila sam na saboru veću želju da uzmem više vremena za osobnu objavu. To je zapravo donijelo više objave i poticaja u mom životu, za što sam zahvalna.«
- »Podsjetio sam se da nema ispravnog načina za činiti krive stvari i to mi je pomoglo uspješnije se suočiti s iskušenjima.«
Razmišljajući o ovim odgovorima, tri su se načela istakla da pomognu u našoj želji da pružimo blagoslove koje Opći sabor može ponuditi:
- Ne postoji prečica do duhovnog rasta, moramo raditi na tome. Koliko god uzdižući i poticajan sabor bio, duhovni rast koji proizlazi iz toga neće se ostvariti sve dok ne budemo djelovali prema onome što smo na saboru primili kao osobnu objavu.
- Kada se usredotočimo na obećanja primljena tijekom sabora, spremnije prepoznajemo Gospodnje blagoslove i osjećamo njegovu ljubav za nas s više moći. Možemo se radovati u otvaranju naroda prema evanđelju ne shvaćajući da to dolazi kao dio blagoslova obećanih u nedavnom proročkom pozivu na ispravno korištenje objavljenog imena Crkve. Predsjednik Nelson je rekao: »Obećavam vam da će[mo], damo li sve od sebe da obnovimo ispravno ime Gospodinove Crkve, (…) [imati] znanje i moć Božju da nam pomognu donijeti blagoslove obnovljenog evanđelja Isusa Krista svakom narodu, plemenu, jeziku i puku.[i]«
- Kako nas Sveta pisma podsjećaju, uzorak duhovnog učenja temelji se na ponavljanju: kako bismo zapamtili, unijeli u sebe i naposljetku primijenili načela s Općeg sabora, obično trebamo mnogo susreta s njima. Stoga, proučavanje jednom rijetko će donijeti očekivane koristi. Kroz voljno, opetovano proučavanje postajemo živuće poslanice, zapovijedi zapisane na samom tijelu našeg srca.
Dok razmišljamo o zadnjem saboru i pripremamo se za sljedeći, sjetimo da je to privilegirano vrijeme za nas da možemo drastično smanjiti udaljenost do Božanskog u našem životu te savršena prilika da dodirnemo ruku Božju.
[i] predsjednik Russell M. Nelson, »Ispravno ime Crkve«, listopad 2018.