Prijateljstvo s Kristom

poruka vodstva područja

slika
slika
starješina Erich W. Kopischke, Njemačka drugi savjetnik, predsjedništvo područja Europa

Netom prije nego što je Spasitelj završio svoje zemaljsko poslanje, sastao se sa svojim apostolima. Znao je da će uskoro ostvariti svoj najveći dar za cijelo čovječanstvo. Znao je da to uključuje patnju u Getsemaniju i okrutnu smrt na križu. Također je znao da će nakon njegove patnje, smrti i Uskrsnuća, njegovi učenici trebati nastaviti njegovo poslanje. Znao je da nije bilo dovoljno samo omogućiti dragocjeni dar Pomirenja, već je bilo važno da čovječanstvo prihvati njegov dar. Stoga su njegova naučavanja uglavnom bila usmjerena na to kako mi, kao njegovi učenici, možemo najbolje iskoristiti taj dar.

Jedna poanta koju je Spasitelj istaknuo bila je važnost toga da ostanemo blizu njega. Rekao je: »Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti.«[1]

Tada je pojasnio kako možemo ostati blizu njega naglašavajući: »Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete, i bit će vam… Ovo vam rekoh, da radost moja bude u vama te da radost vaša bude potpuna! Ovo je zapovijed moja: ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas! Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje. Vi ste moji prijatelji ako učinite što vam zapovijedam.«[2]

Krist je iznio jednostavnu formulu kako možemo pristupiti blagoslovima njegovog Pomirenja u svojem svakodnevnom životu te imati njegovu pomoć i prijateljstvo jednostavnim vršenjem sljedećih triju stvari: vjerujući u njega i njegove riječi, imajući ljubav jedni prema drugima i obdržavajući njegove zapovijedi.

Danas bih htio naglasiti samo prvu: vjerovanje u njega i njegove riječi. Kada se suočimo s osobnim izazovima u životu i sve postane teško, vjerujemo li doista u njega? Vjerujemo li da se njegova naučavanja primjenjuju na nas na vrlo osoban način? Rekao je: »Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte!«[3] Izaija je iznio ovu utješnu misao: »I suzu će sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti.«[4]

Joseph M. Scriven (1819. – 1896.) imao je 25 godina, bio je zaljubljen i trebao se oženiti. Dan prije njegovog vjenčanja, njegova se zaručnica utopila u tragičnoj nesreći. Slomljenog srca, Joseph je otplovio iz svoje domovine kako bi započeo novi život u Kanadi. Dok je bio tamo, radeći kao učitelj, ponovno se zaljubio i zaručio s Elizom Roche, rođakinjom jednog od svojih učenika.

Josephove su nade i snovi bili ponovno razbijeni kada je Eliza postala bolesna i kada je preminula prije njihovog vjenčanja. Iako možemo samo zamisliti previranje unutar ovoga mladića, u povijesti je zabilježeno da ga je njegova vjera u Boga podržala.

Nikada se nije vjenčao, no proveo je ostatak svojeg života dajući sve svoje vrijeme, novac pa čak i vlastitu odjeću koju je bio nosio kako bi pomogao manje sretnima. Posvetio je svoj život širenju kristolike ljubavi i sućuti gdje god je išao.

Otprilike u isto vrijeme kada je Eliza preminula, Joseph je primio obavijest iz Irske da je njegova majka bolesna. Nije mogao otići kako bi bio s njom pa joj je napisao pismo utjehe i priložio jednu od svojih pjesama naziva: What a Friend We Have in Jesus [Kakav prijatelj je Isus].

Kakav prijatelj je Isus (melodija: Izraele Bog te zove)

Imamo li muke i kušnje? Postoji li nevolja posvuda?
Nikada ne bismo trebali biti obeshrabreni; odnosimo to Gospodinu u molitvi.
Možemo li pronaći prijatelja tako vjerna koji će sve naše tuge dijeliti?
Isus zna svaku našu slabost; odnesimo ju Gospodinu u molitvi.

 

Jesmo li slabi i jako opterećeni, opterećeni teretom brige?
Dragocjeni Spasitelj, još uvijek naše utočište, odnesimo to Gospodinu u molitvi.
Prijatelji tvoji preziru li te, ostavljaju? Odnesi to Gospodinu u molitvi!
U svoje će te ruke on uzeti i u njima zaštititi; tamo ćeš pronaći utjehu.

 

Blagoslovljeni Spasitelju ti obećao si da ćeš sva naša bremena nositi
Neka, Gospode, uvijek možemo donositi sve tebi u iskrenoj molitvi.
Uskoro u slavi sjajnoj nepomućenoj neće biti potrebe za molitvom.
Ushit, hvaljenje i beskrajno štovanje bit će naš dražestan udio tamo.

 

Molim se da ćemo tijekom ovoga uskršnjeg razdoblja na najosobniji način spoznati da je Isus Krist naš prijatelj spreman za utjehu, pomoć i iscjeljenje ako samo vjerujemo u njega i njegove riječi.

 


[1] Ivan 15:5

[2] Ivan 15:7, 11–14

[3] Ivan 14:1

[4] Izaija 25:8