Visoko u brdima Balkana, iznad Skopja, nalazi se malo selo zvano Količani. Djeca tog sela od 1940. pohađaju malu mjesnu osnovnu školu. Šest učionica griju zasebne peći na drva koje svako jutro pali školski domar. Zidovi i strop su s vremenom potamnili od čađe, a dim svakodnevno ispunjava učionice.
Struktura je školske zgrade također narušena opasnim pukotinama u temeljima. Žbuka je na vanjskim i unutarnjim zidovima oštećena i pada s njih. Potrebno je mnogo truda kako bi škola mogla biti sigurna za djecu koja svakodnevno dolaze u nju učiti.
Starješina i sestra Stringham, misionari Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, primijetili su nezdravo stanje i obratili se ravnatelju škole s upitom što bi htio da se učini. Ponizno je upitao: »Možete li nam pomoći oličiti učionice kako bi se riješili mrlja od dima?« Misionari su odgovorili: »Mislimo da bismo to mogli učiniti, no ne bi li bilo bolje također zamijeniti stare peći na drva?«
S nadom na licu upitao je: »Učinili biste to?«
Tada, gledajući kroz prozor učionice, misionari su primijetili malo sklonište u podnožju brda i pitali je li to sanitarni čvor škole. Slijedili su blatnjavu stazu kako bi provjerili stanje sanitarnog čvora – dvije rupe u zemlji bez tekuće vode za pranje ruku.
Radeći s mjesnim obiteljima misionari su odlučili pomoći kako bi promijenili stvari na bolje za djecu u školi. Ono što je počelo kao mali projekt s malo boje i novim HVAC sustavima pretvorilo se u seosko čudo.
Obitelji djece počele su dolaziti kako bi pružile pomoć. Kada je općinski načelnik saznao što se događa u školi, pronašao je dodatna općinska sredstva s kojim je pomogao projekt. Zajedno sa selom uključio se u stvaranje škole sigurnijim i sretnijim mjestom za učenje djece.
Donacijama su Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana misionari zamijenili peći na drva zidnim HVAC uređajima i oličili učionice.
Tada su se primili posla na novom sanitarnom čvoru. Mjesni su građevinski radnici došli pomoći, donirajući vrijeme, rad i materijal. Stara drvarnica škole pretvorena je u sanitarni čvor s tekućom vodom i pravim nužnicima. Popravljen je beton stepenica, pločnika i pilastara. Cijela je škola dobila novu žbuku i novu fasadu. Slomljena je ograda popravljena i izgrađen je novi potporni zid kako bi se igralište na nagnutom terenu ispunilo, čineći ga sigurnijim mjestom za igru.
Jedan je polaznik šestog razreda rekao kako je donirao novac koji je dobio za rođendan za popravke svoje škole. Velikodušne donacije vremena, rada, materijala, hrane i ostaloga što su imali za ponuditi, nadmašile su sva očekivanja.
Svi su mještani došli proslaviti veliko ponovno otvaranje škole. Imam iz obližnje džamije dodao je svoj blagoslov. Djeca su pjevala i plesala dok su glazbenici svirali tradicionalna glazbala s dvije žice zvana čiftelija, a bilo je i govora zahvalnosti.
Obraćajući se svojim sumještanima, načelnik je rekao: »Danas želimo pokazati kako je veliko dobro postignuto samo zato jer su ljudi zajedno radili za miran cilj bez osobnih interesa. Ovaj dan ostat će upamćen u povijesti ove škole.« Zahvalio je misionarima i Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana na njihovim doprinosima.
Kasnije, kada su se misionari sastali s mjesnim organizacijama koje su pomogle na ovom projektu škole, saznali su da je vrijednost doniranih dodatnih financijskih sredstava i rada bila dvostrukog iznosa od onog koji dala je Crkva.
