Skupina djevojaka jednom me je upitala: »Što biste željeli da ste znali kad ste bili u našim godinama?« Da sada moram odgovoriti na to pitanje, vjerojatno bi taj odgovor uključivao ovu misao: »[Voljela bih] da sam u vašim godinama bolje razumjela značaj sakramenta nego što jesam. [Voljela bih] da sam razumjela sakrament na način kako je opisao starješina Jeffrey R. Holland. On je rekao: ‘Jedan od poziva svojstven sakramentalnoj uredbi jest da je sakrament istinski duhovni doživljaj, sveta pričest, obnova duše.’«1
Kako sakrament može biti »istinski duhovni doživljaj, sveta pričest, obnova duše« svakoga tjedna?
Sakrament postaje duhovno iskustvo koje jača kada slušamo sakramentalnu molitvu i iznova se posvećujemo svojim savezima. Za to bismo trebali biti spremni preuzeti na sebe ime Isusa Krista.2 Govoreći o tom obećanju, predsjednik je Henry B. Eyring podučio: »To znači da se moramo smatrati njegovima. Stavit ćemo ga na prvo mjesto u svojem životu. Željet ćemo ono što on želi radije nego ono što mi želimo ili što nas svijet uči da želimo.«3
Kada blagujemo sakrament, mi također sklapamo savez da ćemo se »uvijek… spominjati«4 Isusa Krista. U noći prije nego što je bio raspet, Krist je oko sebe sabrao svoje apostole i uspostavio sakrament. Razlomio je kruh, blagoslovio ga i rekao: »Uzmite, jedite; ovo je na spomen tijela mojega koje dajem kao otkupninu za vas.«5 Zatim je uzeo kalež vina, zahvalio, dao svojim apostolima da piju i rekao: »Ovo je na spomen krvi moje… koja je prolivena za sve one koji će povjerovati u ime moje.«6
Među Nefijcima i opet u Obnovi svoje Crkve u posljednjim danima, ponavljao je da trebamo blagovati sakrament njemu u spomen.7
Dok blagujemo sakrament, svjedočimo Bogu da ćemo se uvijek spominjati njegova Sina, a ne samo tijekom kratke sakramentalne uredbe. To znači da ćemo se neprestano ugledati na Spasiteljev primjer i naučavanja koji će voditi naše misli, odluke i naša djela.8
Sakramentalna nas molitva također podsjeća da moramo »obdržavati zapovijedi njegove«.9
Isus je rekao: »Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.«10 Sakrament nam pruža mogućnost za samoispitivanje i mogućnost da svoja srca i volju okrenemo k Bogu. Poslušnost zapovijedima donosi moć evanđelja u naše živote te veći mir i duhovnost.
Sakrament nam pruža vrijeme za istinsko duhovno iskustvo dok razmišljamo o Spasiteljevoj otkupiteljskoj i osposobljavajućoj moći putem njegova Pomirenja. Voditeljica Djevojaka nedavno je naučila o snazi koju primamo dok nastojimo pažljivije blagovati sakrament. Radeći na dovršetku zahtjeva u Osobnom napretku, postavila je cilj usredotočiti se na riječi sakramentalnih pjesama i molitava.
Svakoga tjedna provodila je samoprocjenu tijekom sakramenta. Prisjećala se svojih pogrešaka i obećala da će biti bolja sljedećega tjedna. Bila je zahvalna što je mogla učiniti stvari boljima i očistiti se. Gledajući unatrag na to iskustvo, rekla je: »Djelovala sam na pokajnički dio Pomirenja.«
Jedne se nedjelje, nakon svoje procjene, počela osjećati tmurno i pesimistično. Uvidjela je da je činila iste pogreške uvijek iznova, iz tjedna u tjedan. Ali tada je shvatila da je zanemarivala veliki dio Pomirenja – Kristovu osposobljavajuću moć. Zaboravila je na sva ona vremena kada joj je Spasitelj pomagao da postane kakvom bi trebala postati i da služi iznad svojih vlastitih sposobnosti.
S time na umu, opet se prisjetila prošloga tjedna. Rekla je: »Osjećaj radosti razbio je moju sjetu kada sam primijetila da mi je on dao mnoge mogućnosti i sposobnosti. Primijetila sam sa zahvalnošću sposobnost da prepoznam potrebe svoga djeteta kada nisu bile očite. Primijetila sam da mi je toga dana, kada sam osjetila kao da više ni jednu stvar ne mogu postići, pružena mogućnost da riječima ohrabrim prijatelja. Pokazala sam strpljenje u okolnostima koje bi obično prouzročile nešto suprotno u meni.«
Zaključila je riječima: »Dok sam zahvaljivala Bogu za Spasiteljevu osposobljavajuću moć u svom životu, bila sam optimističnija prema procesu pokajanja na kojem sam radila i gledala sam na sljedeći tjedan s obnovljenom nadom.«
Starješina Melvin J. Ballard podučio je kako sakrament može biti iscjeljujuće i pročišćujuće iskustvo. Rekao je:
»Tko je onaj među nama koji ne liječi svoj duh riječima, mišlju ili djelom, od šabata do šabata? Činimo stvari zbog kojih žalimo i želimo da nam se oprosti… Metoda za dobivanje oprosta jest… pokajati se za svoje grijehe, otići k onima prema kojima smo nešto zgriješili ili učinili prijestup te dobiti njihov oprost i tada se vratiti za sakramentalni stol gdje će nam, ako smo se iskreno pokajali i doveli se u ispravno stanje, biti oprošteno, a duhovno će iscjeljenje doći našim dušama …
Ja sam svjedok«, [rekao je] starješina Ballard, »da duh pohađa posluživanje sakramenta i grije dušu od glave do pete; osjećate kako se rane duha iscjeljuju, a teret se podiže. Utjeha i sreća dolaze duši koja je dostojna i iskreno željna blagovanja duhovne hrane.«11
Naše ranjene duše mogu biti iscijeljene i obnovljene ne samo zbog kruha i vode koje nas podsjećaju na Spasiteljevu žrtvu njegove krvi i njegova mesa, nego zbog znamenja koje nas također podsjeća da će on uvijek biti naš »kruh života«12 i »živa voda«.13
Nakon posluživanja sakramenta Nefijcima, Isus je rekao:
»Onaj koji jede kruh ovaj jede od tijela mojega za dušu svoju; i onaj koji pije od vina ovoga pije od krvi moje za dušu svoju; i duša njegova neće nikada gladovati niti žeđati, već će se nasititi.
Evo, nakon što sve mnoštvo bijaše jelo i pilo, gle, oni se ispuniše Duhom.«14
Tim nas riječima Krist poučava da Duh iscjeljuje i obnavlja naše duše. Obećani blagoslov sakramenta jest da će »Duh njegov… uvijek biti s [nama]«.15
Kada blagujem sakrament, ponekad zamišljam sliku uskrslog Spasitelja raširenih ruku, kao da je spreman primiti nas u svoje brižno okrilje. Volim tu sliku. Kada o njoj razmišljam tijekom posluživanja sakramenta, moja se duša uzdiže kao da gotovo čujem Spasiteljeve riječi: »Gle, moja ruka milosrđa ispružena je prema vama, i tko god dođe, njega ću primiti; a blagoslovljeni su oni koji dođu k meni.«16
Obnašatelji Aronova svećeništva predstavljaju Spasitelja kada pripremaju, blagoslivljaju i poslužuju sakrament. Dok obnašatelj svećeništva pruža svoje ruke nudeći nam sveta znamenja, to je kao da sam Spasitelj pruža svoju milosrdnu ruku pozivajući svakoga od nas da blaguje dragocjene darove ljubavi dostupnih kroz njegovu pomirbenu žrtvu – darove pokajanja, praštanja, utjehe i nade.17
Što više razmišljamo o značaju sakramenta, [on] nam postaje svetiji i značajniji. Evo što je 96-godišnji otac izjavio kada ga je njegov sin upitao: »Tata, zašto ideš u crkvu? Ne možeš vidjeti, ne možeš čuti, teško ti je kretati se. Zašto odlaziš u crkvu?« Otac je odgovorio: »Zbog sakramenta. Odlazim blagovati sakrament.«
Neka svatko od nas dolazi na sakramentalne sastanke pripremljen za dobivanje »istinskog duhovnog doživljaja, svete pričesti, obnove za [našu] dušu«.18
Znam da naš Nebeski Otac i naš Spasitelj žive. Zahvalna sam što kroz sakrament dobivamo mogućnost osjetiti njihovu ljubav i blagovati od Duha. U ime Isusa Krista. Amen.
Napomene:
1. Jeffrey R. Holland, Christ and the New Covenant: The Messianic Message of the Book of Mormon (1997.), 283.
2. Nauk i savezi 20:77
3. Henry B. Eyring, »That We May Be One«, Ensign, svibanj 1998., 67.
4. Nauk i savezi 20:77, 79
5. Prijevod Josepha Smitha, Matej 26:22 (dodatak)
6. Prijevod Josepha Smitha, Matej 26:24 (dodatak); vidi i Matej 26:26–28; Marko 14:22–24; Luka 22:15–20
7. Vidi 3 Nefi 18:7, 11; Nauk i savezi 20:75
8. Vidi »How do I keep my covenant to always remember the Savior?« Nastavni plan i program Nedjeljne škole Come, Follow Me; lds.org/youth/learn/ss/ordinances-covenants/remember; True to the Faith: A Gospel Reference (2004.), 147. – 148.
9. Nauk i savezi 20:77
10. Ivan 14:15
11. Melvin J. Ballard, u Melvin R. Ballard, Melvin J. Ballard: Crusader for Righteousness (1966.), 132. – 133.
12. Ivan 06:48
13. Ivan 04:10
14. 3 Nefi 20:8–9
15. Nauk i savezi 20:77
16. 3 Nefi 9:14
17. Zahvalna sam Ann Madsen za njezin uvid u ovo načelo.
18. Jeffrey R. Holland, Christ and the New Covenant, 283.