Jedno od mojih najranijih sjećanja su sakramentalni sastanci održani u našem domu u Warrnamboolu u Australiji. U naš je ogranak dolazilo između 10 i 15 ljudi, a moj otac, jedan od trojice obnašatelja svećeništva, redovno je imao priliku blagosloviti sakrament. Sjećam se kako sam se osjećao dok je ponizno i pažljivo čitao riječi sakramentalnih molitvi. Glas mu je često podrhtavao kad bi osjetio Duha. Ponekad je morao zastati kako bi kontrolirao svoje emocije prije nego bi završio molitvu.
Kao petogodišnjak, nisam mogao u potpunosti shvatiti značenje svega što se izgovaralo i činilo, međutim, znao sam da se događalo nešto posebno. Mogao sam osjetiti miran i ohrabrujući utjecaj Duha Svetoga dok je moj otac promišljao o Spasiteljevoj ljubavi za nas.
Spasitelj je naučavao: »I to ćete uvijek činiti onima koji se pokaju i krste u ime moje; i činit ćete to na spomen krvi moje koju prolih za vas, kako biste mogli posvjedočiti Ocu da se uvijek spominjete mene. I budete li se uvijek spominjali mene, imat ćete Duha mojega da bude s vama.« (3 Nefi 18:11)
Sve nas pozivam da razmislimo na kojih pet načina možemo uvećati utjecaj i moć našega redovitog sudjelovanja u svetoj uredbi sakramenta, uredbi koja nam može pomoći da postanemo sveti.
1. Pripremimo se unaprijed
Svoju pripremu za sakrament možemo započeti puno prije početka sakramentalnog sastanka. Subota bi mogla biti dobro vrijeme za razmišljanje o našem duhovnom napretku i pripremi.
Smrtnost je bitan dar na našem putovanju da postanemo poput našega Nebeskog Oca. Nužno uključuje kušnje i izazove koji nam pružaju prilike za promjenu i rast. Kralj Benjamin podučavao je da je »naravan [] čovjek neprijatelj Bogu, … i bit će u vijeke vjekova, osim ako se ne prepusti poticajima Svetoga Duha, i odloži naravnoga čovjeka te postane svetac kroz pomirenje Krista Gospodina« (Mosija 3:19). Sudjelovanje u sakramentalnoj uredbi pruža priliku da potpunije predamo svoja srca i duše Bogu.
U našoj pripremi, naše srce postaje skršeno dok izražavamo zahvalnost za Kristovo Pomirenje, kajemo se za svoje pogreške i nedostatke te tražimo Očevu pomoć u našem kontinuiranom putovanju kako bismo postali više poput njega. Tada se možemo radovati prilici koju sakrament pruža da se prisjetimo njegove žrtve i obnovimo svoje obveze prema svim savezima koje smo sklopili.
2. Dođimo ranije
Naše sakramentalno iskustvo može se poboljšati kada stignemo puno prije sastanka i promišljamo dok svira uvodna glazba.
Predsjednik Boyd K. Packer podučio je: »Uvodna glazba, svirana s pobožnošču, hrana je za duh, poziva nadahnuće«. »To nije trenutak«, objasnio je predsjednik Russell M. Nelson, »za razgovor ili prenošenje poruka, već vrijeme za meditaciju u molitvi dok se vođe i članovi duhovno pripremaju za sakrament.«
3. Pjevajmo i učimo iz riječi sakramentalnih pjesama
Sakramentalna pjesma posebno je značajan dio našega sakramentalnog iskustva. Glazba uzdiže naše misli i osjećaje. Sakramentalna pjesma ima još veći utjecaj kada se usredotočimo na riječi i na moćan nauk koji podučava. Mnogo učimo iz riječi kao što su »Ranjen, izmučen, za nas razapet«, »upamti i provjeri ti da’l ruke, srce očisti«, i »gdje pravda, milost, ljubav sva božanski tvore sklad«!
Dok pjevamo crkvenu pjesmu pripremajući se za blagovanje znamenja, riječi mogu postati dio naše savezne predanosti. Razmislite, na primjer, o riječima: »Volimo te, Gospodine, naša srca puna su. Tvojim odabranim putem koračamo.«
4. Sudjelujmo duhovno u sakramentalnim molitvama (vidi Moroni 4–5)
Umjesto da ne obraćamo pažnju na poznate riječi sakramentalnih molitvi, možemo mnogo toga naučiti i još više osjetiti kada duhovno sudjelujemo, razmišljajući o obvezama i pratećim blagoslovima uključenima u ove svete molitve.
Kruh i voda blagoslovljeni su i posvećeni za naše duše. Podsjećaju nas na Spasiteljevu žrtvu i da nam on može pomoći da postanemo sveti.
Molitve objašnjavaju da blagujemo kruh u sjećanje na tijelo Sina, koje nam je dao kao otkupninu, kako bismo se osposobili za uskrsnuće, i pijemo vodu u sjećanje na krv Sina, koju je on dragovoljno prolio kako bismo bili otkupljeni pod uvjetom pokajanja.
U molitvama savezi počinju riječima »Da su voljni« (Moroni 4:3). Taj izraz ima toliko potencijalne snage za nas. Jesmo li voljni služiti i sudjelovati? Jesmo li voljni promijeniti se? Jesmo li voljni baviti se svojim slabostima? Jesmo li voljni posegnuti prema drugima i blagosloviti ih? Jesmo li voljni vjerovati Spasitelju?
Kad se izgovore obećanja i blagujemo sakrament, potvrđujemo u svojem srcu da smo voljni:
- Preuzeti na sebe ime Isusa Krista.
- Nastojati obdržavati sve njegove zapovijedi.
- Uvijek ga se spominjati.
Molitva završava uzvišenim pozivom i obećanjem: »kako bi Duh njegov mogao uvijek biti s njima.« (Moroni 4:3).
Pavao je napisao: »Plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost [i] uzdržljivost« (Galaćanima 5:22–23). Dostupni su nam predivni blagoslovi i darovi ako obdržavamo svoje saveze.
5. Razmišljajmo o njemu i spomenimo ga se dok primamo sakramentalno znamenje
Pobožni trenutci kada obnašatelji svećeništva poslužuju sakrament mogu nam postati sveti.
Dok se poslužuje kruh, možemo razmišljati o tome kako je, kao najviši čin ljubavi za nas, Spasitelj uze[o] na sebe smrt, kako bi odriješio uze smrti koje vezuju narod njegov«
Možemo se prisjetiti veličanstvenog blagoslova uskrsnuća koje će »doći svima… i zasužnjenima i slobodnima, i muškima i ženskima, i opakima i pravednima; koliko ni vlas s glave njihove biti izgubljena; već će sve biti vraćeno savršenom tijelu svojemu« (Alma 11:44).
Dok se poslužuje voda, možemo se prisjetiti Spasiteljeve molbe:
»Jer gle, ja, Bog, pretrpjeh ovo za sve, da oni ne bi trpjeli, ako se pokaju; (…)
»A to trpljenje prouzroči da ja, sâm Bog, najveći od svih, uzdrhtim od boli, i krvarim iz svake pore, te trpim i tijelom i duhom – i htjedoh ne piti gorku čašu, i ustuknuti (NiS 19:16, 18).
Sjećamo se da je »uzeo na sebe slabosti [naše], da bi se utroba njegova ispunila milosrđem, po tijelu, da bi znao po tijelu kako pomagati narodu svojemu u skladu sa [našim] slabostima« (Alma 7:12).
Dok razmišljamo o svom sakramentalnom iskustvu, možemo se upitati:
- Što ću učiniti ovaj tjedan kako bih se bolje pripremio za sakrament?
- Bih li mogao doprinijeti pobožnosti i objavi koji bi mogli biti na početku sakramentalnog sastanka?
- Koji je nauk podučavan u sakramentalnoj pjesmi?
- Što sam čuo i osjetio dok sam slušao sakramentalne molitve?
- O čemu sam razmišljao dok se posluživao sakrament?
Starješina David A. Bednar podučio je: »Uredba sakramenta je sveti i ponovljeni poziv na iskreno pokajanje i duhovno obnavljanje. Čin blagovanja sakramenta, sam po sebi, nije otpust grijeha. Ali ako se svjesno pripremamo i sudjelujemo u ovoj svetoj uredbi, i sudjelujemo u ovoj svetoj uredbi skrušenog srca i raskajanog Duha, onda vrijedi obećanje da možemo uvijek sa sobom imati Duha Gospodnjeg. A posvećujućom moći Duha Svetog kao našeg stalnog suputnika, možemo uvijek zadržati otpust naših grijeha.«
Svjedočim o mnoštvu blagoslova koji su nam dostupni dok povećavamo svoju pripremu i duhovno sudjelovanje u uredbi sakramenta. Nadalje svjedočim da su nam ti blagoslovi dostupni zbog ljubavi našeg Oca na Nebu i beskonačne pomirbene žrtve njegova ljubljenoga Sina, Isusa Krista. U njegovo sveto ime, Isusa Krista. Amen.
Fusnote –
1. Boyd K. Packer, »Personal Revelation: The Gift, The Test, and the Promise«, Ensign, studeni 1994., 61.
2. Russell M. Nelson, »Worshiping at Sacrament Meeting«, Ensign, kolovoz 2004., 27.; Lijahona, kolovoz 2004., 13.
3. »Isus nazaretski, Spasitelj, Kralj«, Pjesmarica, br.104
4. »Dok dijeli nam se krušac svet«, Pjesmarica, br.101
5. »O, kakva mudrost«, Pjesmarica, br.114
6. »As Now We Take the Sacrament«, Hymns, no.169.
7. David A. Bednar, »Uvijek zadržite otpust svojih grijeha«, Ensign ili Lijahona, svibanj 2016., 61. – 62.