Kada je Spasitelj posluživao Nefijcima nakon svojega Uskrsnuća, pobrinuo se da uključi djecu u nadiskustvena djela štovanja koja su se dogodila. Zapisano je da »on uze dječicu njihovu, jedno po jedno, i blagoslovi ih, i pomoli se Ocu za njih.« Zatim je rekao mnoštvu: »Pogledajte dječicu svoju.« Odrasli su u čuđenju gledali kako anđeli silaze »kao da to bijaše usred vatre; i oni siđoše i okružiše onu dječicu, i… anđeli im posluživahu« (3 Nefi 17:21, 23, 24).
Naša djeca nisu bila tamo; nit su prisustvovala tijekom Spasiteljeva smrtnog službeništva kada je rekao: »Pustite dječicu k meni; nemojte im priječiti, jer takvima pripada kraljevstvo Božje« (Marko 10:14). Ipak, i naša su mu djeca također dragocjena, a Duh Sveti može dirnuti i njihova srca. Jedna je od njegovih prilika da dotakne našu djecu na sakramentalnom je sastanku, svetom bogoštovlju koje se u njegovo ime održava za sve članove Crkve.
Djeca mogu štovati i osjećati Duha
Čak i vrlo mala djeca mogu iskusiti divne, svete, nježne osjećaje koje daruje Sveti Duh, a sva djeca imaju potrebu i pravo na to. Da bi naša djeca osjetila Duha, trebaju sudjelovati na sakramentalnom sastanku i biti dovoljno mirna da osjete šapate tihog, nježnog glasa. Nije uvijek jednostavno, no možemo podučiti našu djecu da budu mirna »i znaj[u] da sam ja Bog« (Psalmi 46:11). Osim postavljanja primjera pobožnosti za djecu, roditelji, rođaci, učitelji i vođe mogu upotrijebiti sljedeće misli da pomognu djeci iskusiti pobožno štovanje
Podučavanje pobožnog štovanja započinje kod kuće. Što ranije krene ovo podučavanje male djece, lakše je. Trebamo podučavati našu djecu koliko je važno osjetiti Duha; što učiniti da primimo ove posebne, svete osjećaje; i kako ih prepoznati. Također možemo pokušati osigurati tihe trenutke koji pogoduju Duhu u domu. Mnoge obitelji imaju dnevne duhovne misli s čitanjem Svetih pisama i pjevanjem pjesama mimo obiteljske kućne večeri.
Roditelji mogu izdvojiti vrijeme da u domu objasne malenima zašto idemo na sakramentalni sastanak. Tijekom obiteljske molitve možemo tražiti Gospodina da pomogne svakom djetetu razumjeti što ih pokušavamo podučiti.
Možemo podsjetiti našu djecu prije crkvenih sastanaka što će se dogoditi i kako ćemo svi sudjelovati: »Uđemo tiho u kapelu. Sjednemo zajedno kao obitelj i slušamo glazbeni preludij. Kada slušamo glazbu, pripremamo se za sakramentalno bogoštovlje i možemo osjetiti Duha. To je sretan osjećaj mira i spokoja.«
Djeca mogu na isti način biti podučena slušati u tišini tijekom nekoliko minuta posebnog glazbenog broja. Glazba je prijenosnik Duha, a djeca mogu osjetiti tog Duha čak i ako ne razumiju riječi.
Pomaganje djeci da sudjeluju
Djeca svih uzrasta mogu uživati u sudjelovanju u crkvenim pjesmama na raznim razinama. Malena djeca vole slušati ponavljanje fraza u tekstu. Većina naših crkvenih pjesama ima takve fraze ili pripjeve, a mi možemo pomoći malenima da čuju riječi. Ako šapnemo nadolazeće riječi u djetetovo uho, ono će čuti riječi kada se pjevaju. Kao primjer, na početku pripjeva možemo šapnuti: »Osluhni ‘kad se Isus nasmiješi’«, a zatim gledajte kako se osmijeh širi djetetovim licem kada zajednica otpjeva te riječi.
Kako djeca rastu, mogu naučiti da se pridruže u pjevanju ovih posebnih fraza. Djeca vole pjevati »O kako divno je«, »Slavimo Gospoda« ili »predivni dan«. Postupno se djeca mogu pridružiti dužim dijelovima, cijelim pripjevima i na kraju cijeloj pjesmi. Pomaže ako vježbamo kod kuće.
Djeca koja znaju čitati mogu naučiti čitati crkvene pjesme na isti postupan način, i ona stječu veliki osjećaj postignuća kada to čine. Ovako im se postavlja obrazac tako da će, kad postanu tinejdžeri, vjerojatnije nastaviti pjevati pjesme.
Djeca mogu učiti moliti od najranije dobi. Kod kuće, podučeni od roditelja, čak i najmanja djeca prekriže svoje ruke i spuste svoju glavu s ostatkom obitelji. Isto se događa na sakramentalnom sastanku tijekom uvodne i završne molitve te sakramentalnih molitvi. Možemo čitati divne, značajne sakramentalne molitve kod kuće s našom djecom, objašnjavajući im na razini njihovog razumijevanja što te riječi znače. Za određenu stariju djecu moglo bi biti korisno da pokušaju upamtiti te molitve. Kako i s pjesmama, ona će »čuti« riječi ako ih poznaju. Također možemo objasniti značenje sakramenta na način na koji ih naša djeca mogu razumjeti.
Pomaganje djeci da budu pobožna
Možemo učiniti mnogo toga da pomognemo našoj djeci cijeniti govore na sakramentalnom sastanku. Predsjednik je Spencer W. Kimball savjetovao: »Povremeno šaputanje za pojašenje… govornikove poruke može pomoći djetetu da se poveže s onime što se događa. Na primjer, otac može šapnuti: ‘Ono je Gordyjev tata što sada govori. On govori o pionirima.’«1
S vremena na vrijeme roditelj također može ukratko sažeti što je rečeno i privući pažnju djece na priču iz Svetih pisama koju će prepoznati: »Znaš ovu priču! Govori o Abinadiju i kralju Noi.«
Naravno, sve to moraju biti tihi šapati u djetetovo uho, kako ne biste ometali druge.
Neki roditelji mogu racionalizirati: »Naša su djeca mirna do nakon podjeljivanja sakramenta, i smatramo da je to dovoljno.« No cijeli je sastanak posvećen bogoštovlju, a naša su djeca pozvana na sve to. Blagujemo sakrament da se sjetimo Spasiteljeva pomirenja i obnovimo naše saveze s njim. Govori su nastavak tog sjećanja i predanosti.
Naša djeca trebaju osjetiti i pokazati poštovanje za govornike. Možemo s ljubavlju savjetovati našu djecu: »Znam da ne razumiješ sve, no govornici će nam reći što oni osjećaju da Gospodin želi da naučimo. Pomoći ću ti razumjeti nešto malo, a onda ćemo govoriti više o tome kad dođemo kući.«
Kada u crkvi sjedimo s prijateljima koji istražuju, želimo da osjete Duha i budu obraćeni. I naša su djeca na neki način istraživači. Ne osjećamo li istu želju za njih?
Pomaganje djeci da osjete Duha
Mnogi ljudi dolaze na sakramentalni sastanak da se približe Gospodinu i budu nadahnuti Duhom Svetim. Neprimjereno ponašanje bilo koga od nas može odvratiti druge od želje za bogoštovljem. Starješina Alexander B. Morrison, koji je služio kao član Sedamdesetortice od 1989. do 2000., govorio je o afričkim sakramentalnim sastancima: »Svi, djeca kao i odrasli, gledaju govornika s intenzivnom, oduševljenom pozornošću. Nema vrpoljenja na klupama, nema iskradanja po vodu, nema odlazaka na zahod. U takvim okolnostima, razina duhovnosti na sakramentalnim je sastancima visoka.«2
Ne možemo siliti našu djecu na bogoštovlje, no možemo im pomoći da se ponašaju na način koji poziva Duha. Svako je dijete jedinstveno, naravno, a ono što djeluje kod jednoga ne mora djelovati kod drugoga. No roditelji koji uz molitvu odluče pomoći svojoj djeci štovati i osjećati Duha otkrit će na svoju radost da imaju pravo na objavu i nadahnuće po tom pitanju.
Osim uže obitelji i drugi mogu potaknuti pobožnost i poštovanje kod djece. Govornici mogu koristiti jednostavan jezik i uključiti poznate priče iz Svetih pisama. Voditelji glazbe i orguljaši mogu uključiti glazbu koju će djeca prepoznati i u kojoj će uživati. Svećenički vođe mogu se pobrinuti da sastanci pozivaju prisutnost Svetoga Duha.
Velika prilika
Bogoštovlja su velika prilika za djecu da uče o samokontroli i poštovanju prava i potreba drugih. Ta sveta okupljanja prilike su za sve nas da surađujemo kako bismo pomogli djeci da nauče osjećati i željeti posluživanja Svetoga Duha. Zatim, kako rastu, oni će steći duboku, trajnu ljubav za Spasitelja, ljubav koja će ih podržati na tijesnoj i uzanoj stazi natrag u njegove ruke.
Pobožnost
»Trebamo osnažiti naše sakramentalne sastanke i doista ih učiniti satima bogoštovlja. Njegujte duh pobožnosti, stav po kojem ljudi dolaze u kapelu, tiho, pobožno i promišljeno… Sakramentalni sastanak treba biti vrijeme duhovnog osvježenja za naše ljude, kada se u nedjelju okupe blagovati sakrament i obnoviti svoje saveze s Gospodinom.«
Predsjednik Gordon B. Hinckley, regionalni sabor Pittsburgh Pennsylvania, 27. travnja 1996.; citirano u časopisu Ensign, kolovoz 1997., 6.; srpanj 1997., 73.