Jeste li se ikada pitali zašto dopuštamo nekrštenoj djeci da blaguju sakrament? Je li to samo kako bi se izbjeglo neizbježno gakanje i borbe kada žele komad kruha? Je li to samo radi lakšeg posluživanja uredbe, samo radi očuvanja mira?
Mislim da ne. Vjerujem da postoje dublji razlozi. Vjerujem u to jer vjerujem da kada Isus Krist kaže »svi«, on misli na sve. I kada govori mnoštvu, on nikoga ne isključuje.
Kada je uskrsli Spasitelj predstavio sakrament svojem narodu u Americi, naglasio je da ta uredba ima posebno značenje za one koji su bili kršteni.1 No ipak, zapovjedio je svojim učenicima da »dadu [sakrament] mnoštvu«.2 To mnoštvo uključivalo je »dječicu«.3
Kada obnašatelji svećeništva danas izgovaraju sakramentalne molitve, mole Nebeskog Oca da blagoslovi i posveti kruh i vodu »dušama svih onih« koji blaguju.4 Svima. Svaka osoba koja blaguje – uključujući svako malo dijete.
Ako djeca blagujući kruh i vodu, prime te ambleme kao blagoslov svojim čistim dušama, mora postojati način da im pomognemo pronaći značenje u uredbi.
S tim razumijevanjem prisjećam se dana kada su moja djeca bila mala. Moja supruga i ja učinili smo prilično dobar posao ušutkujući ih tijekom posluživanja sakramenta. Mislim da su osjetili da nam je uredba važna. Ali mogli smo učiniti više da im pomognemo uvidjeti da im je to važno.
Što smo mogli učiniti? Mogli smo se sjetiti da su mala djeca sposobna obdržavati obećanja iz sakramentalne molitve. Mogu razumjeti, na svoj mali, ali snažan način, što znači »zauvijek se spominjati« Isusa. Mogu se obvezati da će »obdržavati zapovijedi njegove«. Oni čak mogu pokazati da su »voljni preuzeti na sebe ime« Kristovo, znajući da će uskoro imati tu povlasticu kada budu kršteni i potvrđeni.5
Ali što je s obnavljanjem saveza? Vođe Crkve podučili su da kada blagujemo sakrament, obnavljamo sve saveze koje smo sklopili s Gospodinom.6 Mala djeca nemaju nikakve saveze za obnoviti.
Ponovno razmišljam o vremenu kada su naša djeca bila mala. Nismo im mogli pomoći da se osvrnu na saveze, ali mogli smo im pomoći da gledaju naprijed. Zamišljam se s malim sinom ili kćeri na šabatnje ujutro:
»Kad navršiš osam godina«, kažem, »bit ćeš kršten i primit ćeš dar Duha Svetoga. Sklopit ćeš savez. Savez koji tada sklopiš bit će poput obećanja koja daješ sada kada blaguješ sakrament.
Kada danas blagujem sakrament, obnovit ću svoj krsni savez, kao da ponovno dajem ta obećanja. Bit ćeš tamo sa mnom, ali nećeš obnoviti savez. Još ga nisi napravio. Umjesto toga, možeš vježbati sklapanje saveza. Svaki puta kada blaguješ sakrament možeš se pripremiti da budeš kršten i potvrđen. Tako ćeš biti spreman kad napuniš osam godina.«
Ako vam se čini neobičnim koristiti vježbu riječi na ovaj način, razmotrite slijedeće: U okruženju punom poštovanja, otac može pomoći svojoj djeci pripremiti se za uredbu krštenja pokazujući im kako će stajati zajedno u vodi i iznoseći riječi molitve krštenja. On ne izvršava uredbe u tom okruženju. Na neki način pomaže svojoj djeci vježbati. Na taj način neće se brinuti o tome što će se dogoditi kada uđu u vode krštenja. Vjerujem da majke i očevi također mogu pomoći djeci vježbati sklapanje i obdržavanje krsnog saveza. Svaki sakramentalni sastanak može biti sveta vježba za malu djecu dok blaguju simbole Spasiteljeva Pomirenja.
I tako se vraćam na svoje izvorno pitanje. Zašto dopuštamo nekrštenoj djeci da blaguju sakrament? Je li to samo »održavanje mira«? Naravno da nije. Pomažemo svojoj djeci blagovati sakrament kako bi se oni mogli sjećati svojeg Spasitelja i održati njegov mir – mir kakav svijet ne može ponuditi.7 Pomažemo im pripremiti se primiti taj mir sve više i veće, u budućnosti kada će sklopiti i obdržavati saveze s njim.
Napomene
1. Vidi 3 Nefi 18:5, 11
2. 3 Nefi 18:4; isticanje dodano
3. Vidi 3 Nefi 17:21–25; 18:1–4
4. Nauk i savezi 20:77, 79; isticanje dodano
5. Nauk i savezi 20:77
6. Vidi L. Tom Perry, »As Now We Take the Sacrament«, Ensign, svibanj 2006., 41.
7. Vidi Ivan 14:27