Biskupstva i predsjedništva ogranaka imaju mnoge odgovornosti koje se mogu delegirati. Ali ne mogu delegirati odgovornost za sakramentalne sastanke. Općenito, oni predsjedavaju te su stoga odgovorni i za duh i za sadržaj tih sastanaka. Stoga će moje učenje o sakramentalnim sastancima biti posebno zanimljivo biskupima i predsjednicima ogranaka te njihovim savjetnicima – kao i članovima Crkve koji sudjeluju u tim tjednim službama.
Doktrinarni temelj
Sakramentalni sastanak je jedini sastanak odjela ili ogranka kojem prisustvujemo kao obitelj – temeljna jedinica Crkve. Obitelji i članovi trebaju stići puno prije početka sakramentalnog sastanka. Prisustvujemo na njemu, kako je Gospodin zapovjedio, da primimo sakrament i obnovimo svoje saveze.
Uspostavio je sakrament kako bi nas podsjetio na svoje Pomirenje. Kako se posljednja i posebno pripremljena pashalna večera bližila kraju, Isus je uzeo kruh, blagoslovio ga i razlomio te ga dao svojim apostolima govoreći: »Uzmite i jedite« (Matej 26:26). »Ovo je tijelo moje, koje se za vas daje. Ovo činite na moju uspomenu!« (Luka 22:19) Zatim je uzeo kalež, izrekao blagoslov zahvale i proslijedio ga okupljenima, govoreći: »Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi« (Luka 22:20), »koja se prolijeva… za oproštenje grijeha« (Matej 26:28). »Ovo činite… na moju uspomenu! Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kalež navješćujete smrt Gospodnju« (1 Korinćanima 11:25–26). Na ovaj je način povezao sakrament sa svojim predstojećim Raspećem.
Bog je izjavio: »Jer gle, ovo je djelo moje i slava moja – ostvarivati besmrtnost i vječni život čovjeka« (Mojsije 1:39). Tada je Sin Božji dobrovoljno položio svoj život kako bi dovršio volju svojeg Oca. Tako je besmrtnost postala stvarnost, a vječni život mogućnost za sve koji će ikada živjeti na Zemlji.
Obilježavamo njegovo Pomirenje na vrlo osoban način. Donosimo srce skršeno i duh raskajan na naš sakramentalni sastanak. Ono je vrhunac našeg svetkovanja šabata (vidi NiS 59:8–13).
Gospodin je objavio sakramentalne molitve. Te molitve sadrže saveze i obećanje (vidi NiS 20:77, 79). Sklapamo savez da ćemo uzeti na sebe ime Isusa Krista i obdržavati njegove zapovijedi. Jedemo razlomljeni kruh u spomen na njegovo tijelo. Pijemo vodu u spomen na njegovu krv koja je za nas bila prolivena. I svjedočimo da ćemo ga se uvijek sjećati. Obećanje: njegov će Duh uvijek biti s nama. Kakav blagoslov!
Planiranje sakramentalnog sastanka
S tim naucima na umu, biskupstva i predsjedništva ogranaka trebaju promišljeno planirati sakramentalne sastanke kako bi ih održali usredotočenima na Gospodina i njegovo Pomirenje, njegov primjer te nauke evanđelja.
Pozivi na govor trebaju biti unaprijed upućeni te uključivati jasan opis dodijeljene teme i predviđenog vremena, zajedno s ponudom za pomoć. Oni koji su zamoljeni da se mole trebaju uključivati članove koje se ne poziva često. Izbjegavajte uzorke molitvi koje daju muž i žena na istom sastanku. To prenosi nenamjernu poruku isključenja onima koji su samci. I zapamtite: molitve nisu propovijedi.
Misionarima koji odlaze može biti dana prilika da govore na sakramentalnom sastanku. Članovi njihove obitelji i prijatelji nisu pozvani govoriti. Dvojica ili više misionara koji odlaze mogu govoriti u istoj službi. Misionari povratnici koji su časno služili trebaju biti pozvani govoriti na sakramentalnom sastanku i imati vremena za iznošenje duhovnih iskustava i svjedočenje.
Sakramentalni sastanci pružaju priliku mladima da ukratko govore o dodijeljenim evanđeoskim temama. U drugim će trenutcima predsjednik kolčića zadužiti velike vijećnike da govore.
Članovi mogu biti pozvani služiti kao pozdravljači i razvodnici. Oni mogu pozdravljati vjernike i udobno ih smjestiti, čuvajući nekoliko stražnjih sjedala i prolaza za one s posebnim potrebama.
Audiovizualni materijali poput videokaseta i folija za projektor ne bi se trebali koristiti na sakramentalnom sastanku.
Članovi povremeno možda neće moći prisustvovati zbog bolesti. U takvim slučajevima, biskup ili predsjednik ogranka može zadužiti obnašatelje svećeništva da im posluže sakrament tamo gdje se nalaze.
Tipičan sakramentalni sastanak uključivat će:
- uvodnu glazbu
- dobrodošlicu i priznanje predsjedavajućem autoritetu i predstavniku iz velikog vijeća, ako je dodijeljen
- uvodnu pjesmu i molitvu
- poslove odjela ili ogranka, poput:
- razrješavanje i podržavanje službenika i učitelja
- prepoznavanje djece koja napreduju iz Male škole, članove pozvane na misije ili druga zaduženja, postignuća mladića i djevojaka
- predstavljanje imena braće za primanje ili napredovanje u Aronovu svećeništvu, imena novih članova odjela ili ogranka
- potvrdu novih članova
- sakramentalnu pjesmu i posluživanje sakramenta
- evanđeoske poruke i neobaveznu dodatnu glazbu
- završnu pjesmu i molitvu
- postludij.
One koje treba razriješiti i podržati ne mora se zasebno predstaviti. Mogu biti predloženi kao skupina – prvo oni koji će biti razriješeni, zatim oni koje će biti podržani u svećeništvu te oni koje treba podržati za pozive u pomoćnim organizacijama.
Sakramentalni sastanci trebaju početi i završiti na vrijeme te ne bi trebali biti pretrpani. Molitveni sastanci ne trebaju se održavati prije sakramentalnog sastanka. Oni koji sudjeluju trebaju sjediti barem pet minuta prije početka sastanka kako bi mogli biti duhovno spremni za iskustvo štovanja. Tijekom toga tihog razdoblja, uvodna je glazba prigušena. To nije vrijeme za razgovor ili prenošenje poruka, već vrijeme molitvene meditacije dok se vođe i članovi duhovno pripremaju za sakrament.
Glazba
Crkvene pjesme temeljna su glazba za bogoštovlja i mjerilo za pjevanje kongregacije. Drugi odgovarajući odabiri mogu se koristiti za preludij i postludij, glazbu zbora i posebne glazbene odabire. Uvodne i završne crkvene pjesme obično pjeva kongregacija. Sakramentalnu pjesmu uvijek pjeva kongregacija.
Idealno, svaka crkvena jedinica ima zbor s pozivom da povremeno pjeva. Zbor može blagosloviti živote. Sestra Nelson i ja imamo lijepe uspomene na naše sudjelovanje – prije mnogo godina – u zboru našega malog ogranka u Minneapolisu u Minnesoti. Kada smo mi i drugi izašli pjevati, bilo nas je više u zboru nego što je bilo članova koji su ostali u kongregaciji.
Klaviri, orgulje ili njihovi elektronički ekvivalenti standard su za korištenje na crkvenim sastancima. Ako se koriste drugi instrumenti, njihova uporaba trebala bi biti u skladu s duhom sastanka. Instrumenti s glasnim ili manje pobožnim zvukom, poput većine limenih glazbala i udaraljki, nisu prikladni za sakramentalni sastanak. Ako klavir, orgulje ili pratnja nisu dostupni, odgovarajuće snimke mogu se koristiti kao pratnja.
Pjesma pravednika molitva je Gospodinu (vidi NiS 25:12). Neki članovi oklijevaju pjevati, možda zbog straha. Svatko od nas treba zaboraviti svoje strahove i pjevati kao priliku da uz molitvu hvalimo našeg Stvoritelja. Glazba na sakramentalnom sastanku je za bogoštovlje, ne za izvođenje. Ne smijemo dopustiti da nam naša sveta glazba promakne niti dopustiti svjetovnoj glazbi da je zamijeni.
Vođenje sakramentalnog sastanka
Biskupstva i predsjedništva ogranaka imaju odgovornost ne samo planirati ove sastanke, već i voditi ih. Trebali bi to činiti s poštovanjem. Neki se u kongregaciji mole za nježne poticaje i komunikaciju s neba. Uspostavljanje duha pobožnosti pomoći će im primiti te poticaje. Sjetite se: pobožnost priziva objavu.
Oni koji vode sastanak započinju izražavanjem srdačnog pozdrava. Detaljne najave primjerenije se obrađuju neki drugi put. Stoga što pozivamo sve da dođu Kristu, prijatelji i bližnji uvijek su dobrodošli, ali se od njih ne očekuje da uzimaju sakrament. Međutim, to nije zabranjeno. Oni biraju za sebe. Nadamo se da će se pridošlice među nama uvijek osjećati željeno i ugodno. Mala djeca, kao bezgrešni korisnici Gospodinova Pomirenja, mogu blagovati sakrament dok se pripremaju za saveze koje će sklopiti kasnije u životu.
Naši sastanci trebaju uvijek biti vođeni po uputama Duha (vidi NiS 46:2). Povremeno se može pojaviti nešto neočekivano što bi predsjedavajući službenik mogao htjeti pojasniti ili ispraviti, prema poticaju Duha. U suprotnom, nakon završnog govornika nema dodatnih komentara.
Posluživanje sakramenta
Biskupstva i predsjedništva ogranaka predsjedavaju nad Aronovim svećeništvom u odjelima i ograncima. Oni će, zajedno sa savjetodavcima zbora, poduzeti sve mjere predostrožnosti kako bi osigurali da se sakrament pripremi prije sastanka i da je posluživanje sakramenta temeljito isplanirano. Oni koji poslužuju sakrament trebaju izgledati najbolje što mogu i biti prikladno odjeveni. Bijele košulje ne samo da lijepo izgledaju, nego su i nježni podsjetnik na druge svete obrede, poput krsnih i hramskih uredbi, na kojima se također nosi bijela odjeća.
Sakramentalne molitve treba prinijeti razumljivo jer onaj koji se moli daje glas savezima koje drugi sklapaju. Čistoća tijela i čistoća srca očekuju se od onih koji su povlašteni blagoslivljati sakrament. Predsjedavajući autoritet prvi prima sakrament.
Sastanak posta i svjedočanstava
Sastanci posta i svjedočanstava održavaju se jednom mjesečno, obično prve nedjelje. Općenito, bebe su blagoslovljene toga dana. Nakon sakramenta, brat koji vodi iznese kratko svjedočanstvo. Zatim poziva članove da iznesu kratka, iskrena svjedočanstva o Spasitelju, njegovim naučavanjima i Obnovi. Roditelji i učitelji trebaju pomoći djeci naučiti što je svjedočanstvo i kada je prikladno iznositi ga. Mlađa bi djeca trebala učiti iznositi svoja svjedočanstva kod kuće ili u Maloj školi sve dok nisu dovoljno stari da bez pomoći iznesu odgovarajuće svjedočanstvo na sastanku posta i svjedočanstava.
Osobno sudjelovanje
Svaki član Crkve snosi odgovornost za duhovno obogaćivanje koje može doći na sakramentalnom sastanku. Svatko bi trebao pjevati zahvalna srca i odgovoriti uz zvučni »amen« na kraju molitve ili svjedočanstva. Osobno razmišljamo o Pomirenju Isusa Krista. Osvrćemo se na značaj njegove patnje u Getsemaniju i njegova raspeća na Kalvariji. U ovom trenutku svatko od nas treba »ispita[ti] samog sebe« (1 Korinćanima 11:28) i razmisliti o osobnim savezima sklopljenim s Gospodinom. U ovom trenutku razmišljamo o Božjim svetim stvarima.
Zahvalan sam Gospodinu na sakramentalnom sastanku i svemu što je on značio u mojem životu. Opetovano je obnavljao moju vjeru i dopuštao mi da obnavljam svoje saveze iz tjedna u tjedan, pomažući sestri Nelson i meni živjeti i odgajati našu obitelj u veličanstvenom svjetlu evanđelja.