Sarajevski misionari vrše službu sedmično kod Riders of Hope-a, centra za terapeutsko konjičko jahanje za pojedince s invalidnostima. Esma je jedan od jahača s kime su radili cijele godine. Ovo je njena priča.
Sarajevska misionarka, Sestra Dionne Newton, napredna je terapeutska jahačka instruktorica. Kada je naučila da će joj biti dodjeljeno da služi u Sarajevu, kontaktirala je Riders of Hope, lokalni jahački centar koji služi ljudima koji imaju invalidnosti. Sestra Newton volontira kao instruktorica kod Riders of Hope-a. Uz pomoć misionara, ona uči časove za nekoliko jahača. Esma je jedan od đaka Sestre Newton. Ona je fakultetska studentkinja čiji se život neopozivo promijenio dok je bila tinejdžer. Ovo je njena priča njenim riječima...
Zovem se Esma Zajimović. Ja sam iz Bosne i Hercegovine, male Evropske zemlje. Prije pet godina preživjela sam masivan moždani udar. Nisam mogla maknuti čak ni prst i nisam mogla govoriti uopće. Od tada sam morala opet naučiti hodati bez pomoći.
Kao i svaki drugi pojedinac čiji je život stao i okrenuo se na drugi smjer, tražila sam nešto što bi mi poboljšalo kvalitet života. Mi djeca devedesetih godina odrasli smo sa Disney filmovima. U svakom filmu, heroj mi je bio konj a ne glavni karakter. Sanjam o jahanju konja kao Pokahontas, Merida, i Mulan. Tokom svoje rehabilitacije pronašla sam informacije o konjičkoj terapiji tu u Sarajevu koja se nalazi kod konjičke šupe koja se zove Riders of Hope. Ja sam ih kontaktirala odmah i dogovorila se za sastanak.
Kada sam prvo stigla, strah me je bilo zajahati konja. Tog dana je bio moj zadatak da očetkam konja kojeg ću jahati. Kada sam došla ispred konja počela sam gledati u njegove oči a sve što sam vidjela bilo je ljubav i hrabrenje. Kada sam prvo zajahala na konja, osjećala sam se magično i nisam željela sjahati. Svaki jahač ima konja, te imam i ja. Moj konj se zove Gypsy. On je Bosanski planinski konj. Pokazao mi je još jednu dimenziju života; daje mi nadu.
On mi je princ šarmer. Jašem već tri godine. Vidjela sam mnogo fizičkih poboljšanja zbog jahanja. Prvo, mogu sad slobodno govoriti. Drugo, poboljšala mi se sposobnost hodanja. Treće, Gypsy mi daje motivacije da živim svoj život. On je taj od koga sam naučila šta je ljubav istinski. Gypsy zna baš dobro za šalu. Svaka sjednica sa Gypsyjem strašno je smiješna. Moj cilj je nastaviti s jahanjem, izvesti jednog dana dresursku izložbu. Mogu vidjeti sebe kako se takmičim sa drugim konjanicima i uzimam prvo ili drugo mjesto.
