Kako zadobivamo svjetski mir, postajemo više poput anđela i doživljavamo radost? Božićni sastanak duhovne misli nudi odgovore

Koji je ključ za otključavanje svjetskog mira? Osobna pravednost ukorijenjena u Knezu mironosnom, Isusu Kristu. Kako se možemo ponašati više poput anđela? Posjećujmo izolirane među nama s radosnom viješću Isusa Krista. Što možemo učiniti kako bismo iskusili radost? Prihvatimo jednostavnost, služenje i mir. Koji je savršeni dar za dati tijekom bilo kojeg razdoblja godine? Život oblikovan prema onome Isusa Krista.

Ovo su bile poruke koje je u nedjelju iznijelo četvero vođa Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana tijekom godišnjeg sastanka duhovne misli Prvog predsjedništva u Konferencijskom centru u Salt Lake Cityju. Stoga što ovi vođe znaju da je mnogima Božić mješavina mnogočega – vrijeme srdačnosti i radovanja za jedna, razdoblje novih i obnovljenih boli za druge – svoje su poruke oblikovali za raznoliko slušateljstvo.

Predsjednik Dallin H. Oaks, savjetnik u Prvom predsjedništvu, podsjetio je svece posljednjih dana diljem svijeta da je jedna od Isusovih titula u Svetim pismima »Knez mironosni« (Izaija 9:5) čija su naučavanja »Radosn[a] vijest – mir« (Efežanima 6:15). Podsjetio je okupljene svece na jednostavan način zadobivanja takvog mira.

»Spasitelj i njegovi apostoli nisu imali program za svjetski mir osim onoga osobne pravednosti«, rekao je osamdesetsedmogodišnji predsjednik Oaks, bivši sudac Vrhovnog suda države Utah. »Nisu priredili nikakvo opiranje rimskoj vladavini ni režimu njenih mjesnih tirana. Propovijedali su o pojedinačnoj pravednosti i naučavali da djeca Božja trebaju voljeti svoje neprijatelje (vidi Matej 5:44) i »b[iti] u miru sa svima« (Rimljanima 12:18). Rat i sukob rezultat su opačine; mir je proizvod pravednosti. Blagoslovi su evanđelja sveopći, a sveopća je i formula za mir: obdržavajte Božje zapovijedi…Ne možemo imati mir među narodima bez ostvarivanja općenite pravednosti među ljudima koji ih čine.«

Starješina Ulisses Soares, građanin Brazila koji već drugu godinu služi kao apostol, govorio je o tome kako ga je surova prva zima koju je njegova obitelj provela 2003. u Uti podučila vrijednosti služenja tako svojstvenoj Kristu. Te se zime starješina Soares pokliznuo na ledu i slomio zglob zbog čega mu je bila potrebna operacija te je nekoliko mjeseci proveo u gipsu. Njegova je supruga imala upalu oba uha te je bila gotovo gluha dva mjeseca. Njegov je šesnaestogodišnji sin (oni imaju troje djece) ozlijedio svoja leđa na sanjkanju. Ova je obitelj, navikla na palme i pješčane plaže, bila u groznim okolnostima nakon jake snježne mećave.

Srećom, rekao je starješina Soares, jedan je susjed pomogao raščistiti snijeg, a drugi ga je vozio na posao jer on nije mogao voziti sa svojim gipsom. On je ovu »anđeosk[u] brać[u]« usporedio s anđelima koji su posjetili izolirane pastire Judeje kako bi im navijestili rođenje Isusa Krista.

»Kako se približavamo Božiću, pitam se možemo li postati više poput anđeoskih vojski posjećujući suvremene pastire da bismo donijeli radosnu vijest o Kristu, miru i utjesi«, rekao je starješina Soares. »Pitam se možemo li postati više poput pastira odazivajući se na poziv da posjetimo i poslužujemo suvremenim Josipima i Marijama u našim susjedstvima i zajednicama kako bismo pružili jamstvo da ih Bog voli te bdije nad njima i brine o njima.« Čineći to, rekao je starješina Soares, »Božić neće biti samo dan ili razdoblje, već će biti stanje srca i uma te će radost i ljubav koji se osjećaju tijekom Božića uvijek biti blizu«.

Starješina Patrick Kearon iz predsjedništva Sedamdesetorice, koji se priključio Crkvi kao odrasla osoba na Badnjak 1987., potaknuo je one koji su opterećeni zaposlenošću i pritiscima ovog razdoblja da prihvate jednostavnost i služenje.

»Učinimo više onoga što je bitno i manje onoga što nije«, rekao je građanin Engleske. »Težimo činiti djela Isusa iz Nazareta – uzdignuti ožalošćene, iscijeliti neutješne, posjetiti zatočene, nahraniti gladne, odjenuti nage i dati glas onima bez glasa, marginaliziranima, zaboravljenima i prezrenima.«

Onima koji ovoga Božića gacaju kroz duboke kušnje, starješina Kearon preporučio je mir i molitvu kao ključeve do trajne radosti.

»Vjerujte da za vas postoji poseban dar u ovom razdoblju«, rekao je. »Tražite tihe, samotne trenutke kada možete promišljati, moliti se i osjetiti brižnu prijaznost onoga čije rođenje omogućuje bilo kakvu radost u bilo čijem životu…       Odvojite trenutak da mirujete, dišete, divite se. Pogledajte gore. Usredotočite se na njegov veliki dar – spoznaju o tome tko vi doista jeste te razumijevanje da su ovdašnje kušnje prolazne i da je ovdašnja radost tek početak radosti koja dolazi.«

Mir o kojem je govorio predsjednik Oaks, služenje koje je opisao starješina Soares, jednostavnost i mir koje potiče starješina Kearon – sve je to sažeto u opisu koji je sestra Joy D. Jones dala o Isusu Kristu kao »savršen[om] dar[u]«.

U svojem osmominutnom obraćanju, kojim je započela sastanak duhovne misli, kao globalni vođa crkvene organizacije za djecu, dočarala je savršenstvo Kristovog dara kroz primjer beskrajnog davanja njezinih roditelja njoj, njezinoj braći i sestrama te drugima tijekom Božića u njezinoj mladosti.

»U mojem su životu moji roditelji meni bili dar koji nikada nije prestao davati«, rekla je. Zamijetila je da je Isus Krist, na potpuniji i vječno značajniji način, »dar koji nikada ne prestaje davati. Zadržimo svi tu istinu u svojem srcu ovoga božićnog razdoblja i zauvijek.«

U nedjelju je navečer zbor The Tabernacle Choir at Temple Square izveo pet voljenih božićnih pjesama. Izveli su predivne aranžmane pjesama: »O, dođite vjerni«, »For Unto Us a Child Is Born«, »Christmas Bells Are Ringing«, »Daleko Kralj sniva« i »Tiha noć«.