Sa žaljenjem objavljujemo da je preminuo predsjednik M. Russell Ballard, vršitelj dužnosti predsjednika Zbora dvanaestorice apostola Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Nakon nedavnoga kratkog boravaka u bolnici, vratio se svojoj kući gdje je obavljao dužnosti koliko je mogao prije nego što je 12. studenog 2023. preminuo oko 23.15 okružen voljenima. Imao je 95 godina.
Predsjednik Ballard postao je apostol 6. listopada 1985. Dana 16. siječnja 2018. najavljen je kao vršitelj dužnosti predsjednika Zbora dvanaestorice apostola. Poput novozavjetnih apostola, današnji su apostoli pozvani biti naročiti svjedoci za Isusa Krista. Predsjednik Ballard bio je jedan od 15 muškaraca koji su nadgledali rast i razvoj globalne Crkve koja sada broji više od 17 milijuna članova.
»Predsjednik Ballard nikada nije bio neodlučan«, rekao je Russell M. Nelson, predsjednik Crkve. »Točno je znao što je Gospodin podučavao i kako se to moglo primijeniti na nečiji osobni život te donijeti radost i sreću.«
»Blisko smo surađivali i uvijek mi se sviđalo njegovo srdačno ponašanje«, rekao je predsjednik Dallin H. Oaks iz Prvog predsjedništva koji je sjedio s predsjednikom Ballardom u Zboru dvanaestorice apostola više od tri desetljeća. »On je bio čovjek od povjerenja. I bio je čovjek koji bi imao povjerenja u vas.«
Predsjednika Ballarda nadživjelo je njegove sedmero djece, 43 unučadi, 105 praunučadi i jedno šukununuče.
Detalji o pogrebu bit će objavljeni kasnije.
Učenje o radnoj etici na početku života
Melvin Russell Ballard rođen je u Salt Lake Cityju (Utah) 8. listopada 1928. godine Melvinu R. Ballardu i Geraldini Smith Ballard. Svoju je radnu etiku naučio rano u životu – u autosalonu. Njegov je otac uspostavio kompaniju Ballard Motor Company, a mladi Russell, jedini dječak u obitelji od četvero djece, radio je u svakom odjelu te kompanije, uključujući vožnju auta po parkiralištu rabljenih vozila kada je tek ušao u svoje tinejdžerske godine.
»Ne bih to učinio za novac«, rekao je predsjednik Ballard. »Ne biste me mogli zaposliti za novac da činim to što sam zatražen činiti kao član Zbora dvanaestorice. Ali za Gospodina? To je najveća povlastica koja se ikada može dati čovjeku. Mi smo svjedoci stvarnosti života i službeništva Gospodina Isusa Krista.«
Predsjednik Ballard ozbiljno je prihvaćao tu odgovornost, bilo kao bivši predsjedatelj crkvenoga misionarskog vijeća (koje je uključivalo rad na razvijanju priručnika »Propovijedaj moje evanđelje«, vodiča s uputama za sve misionare), s tada više od 50 000 misionara pod svojim vodstvom, ili kao otac petero kćeri i dvojice sinova.
Ta iskustva postavila su uzorak za rad koji je dobro služio predsjedniku Ballardu u svim aspektima njegova života. »Preko svojeg sam oca naučio da, kada nešto započneš, to i dovršiš«, rekao je. »Naposljetku, dogodi se da to ide vama na korist i postane profitabilno ili naučite da to neće funkcionirati pa se maknete od toga, no nikada ne odustajete pitajući se jeste li bili voljni ustrajati u tome.«
Takav ustrajan stav bio je praktičan tijekom njegova života – uključujući njegove dane na Sveučilištu Utah, u njegovu profesionalnom životu u automobilskoj, nekretninskoj i investicijskoj industriji te u njegovim raznim crkvenim zaduženjima.
»Njegovo mu je poslovno iskustvo dobro služilo u postavljanju istraživačkih pitanja koja je trebalo postaviti kada biste predstavili program ili upitali: ‘Koristimo li učinkovito ova sredstva?’« rekao je predsjednik Oaks.
Crkveni vođa s krvlju proroka u svojim venama
Predsjednik Ballard imao je bistē trojice uglednih crkvenih vođa u svojem uredu: utemeljitelja Crkve – Josepha Smitha – i njegova brata Hyruma (pradjeda predsjednika Ballarda), kao i Hyrumova sina – predsjednika Josepha F. Smitha – koji je bio šesti predsjednik ove vjeroispovijesti. Njihovo nasljeđe kršćanskog učeništva koje, naravno, uključuje mučeništvo Josepha i Hyruma 1844. motiviralo je predsjednika Ballarda do trenutka njegove smrti.
»Kada sam shvatio tko su oni i tko sam ja, bilo je to nevjerojatno«, rekao je predsjednik Ballard 2019. godine. »Stalno sam svjestan da imam dužnost po samoj činjenici da imam rodbinsku vezu. Cijelo ih vrijeme čujem kako govore: ‘Hajde s time; učini nešto vrijedno truda. Pokreni se, dječače; nemoj samo sjediti tu.’ Oni su bili vršioci. Morali su biti vršioci.«
Želio je da svaki svetac posljednjih dana, uključujući njegovu djecu, duboko razmišlja o životima vjere koju su živjeli ti prvi vođe Crkve. Rekao je svojem sinu Craigu, u tom trenutku devetnaestogodišnjem misionaru: »Upamti, krv proroka teče u tvojim venama.«
»Pa, bez pritiska«, Craig se sjeća da je pomislio. »[Moj je otac] svakodnevno gledao [te bistē] u svojem uredu… i mislim da je smatrao kako treba dati sve od sebe. Usadio je to u sve nas.«
Predsjednik Nelson rekao je da su obraćenje, predanost i posvećenje »bili u krvi [predsjednika Ballarda]. Zamislite – imali smo povlasticu sjediti pored čovjeka koji je šukununuk Hyruma Smitha. A Joseph Smith bio njegov šukunujak. Svakog dana osjećam dug zahvalnosti za povlasticu druženja s izravnim potomkom tih poštovanih i cijenjenih vođa. On ima taj isti integritet koji su oni imali.«
U svojemu posljednjem govoru na Općem saboru izloženom 1. listopada 2023. govorio je o proroku Josephu Smithu i o njegovoj središnjoj ulozi u obnovi evanđelja Isusa Krista i blagoslovima tog evanđelja.
Svećeničko služenje predsjednika Ballarda obuhvaća vrijeme koje je proveo služeći kao mladi misionar u Engleskoj pa kao biskup, predsjednik misije Kanada Toronto, član predsjedništva Sedamdesetorice te više od tri desetljeća kao apostol.
Naročit svjedok, naročit otac
Predsjednik Ballard rekao je da su neka od njegovih najvećih iskustava došla iz podučavanja njegove djece o evanđelju Isusa Krista. »Naučite hvatati trenutke za podučavanje i ako ste budni i pozorni, oni dolaze, a kada su ti trenutci tu, bila bi šteta za bilo kojeg oca propustiti priliku da poduči svoju djecu o nekom načelu.«
Jedan od tih trenutaka došao je krajem 1980-ih nakon što je predsjednik Ballard postao apostol. Craig, njegov najmlađi sin, priznaje da je bio »malo ogorčen« jer je njegov otac često bio daleko od kuće na zaduženju. Nije bilo lako dijeliti čovjeka kojeg je zvao ocem sa svetcima posljednjih dana diljem svijeta. »Kada sam bio mlad, nisam to razumio«, rekao je Craig. Srećom, predsjednik Ballard zapazio je taj nesporazum. Prepoznajući priliku za podučavanje, predsjednik Ballard poveo je Craiga na crkveno zaduženje u Tongu i Samou.
»Kada smo izašli iz tog zrakoplova, po prvi sam puta shvatio kako su ga drugi vidjeli«, rekao je Craig. »Mnogi su dva dana hodali kako bi došli i na trenutak vidjeli apostola. Prisno poznavati tu osobu tada mi se promijenilo iz bremena u blagoslov.«
Bio je to, rekao je Craig, odraz dara predsjednika Ballarda, ne samo da kaže ljudima nešto, već i da ih poduči.
»Nije samo rekao: ‘Pa, izađi na kraj s time.’ Znao je da to trebam razumjeti, a ja sam trebao biti dio podržavanja njegova poziva«, rekao je Craig. »To mi je bilo sjajno iskustvo za naučiti i on je to učinio mnogo puta na jedinstvene načine. On nije bio samo naročit svjedok – bio je naročit otac.«
Drugi je trenutak za podučavanje došao nakon što se njegova kći školarka Tammy igrala s prijateljicama u autu koji je nekako krenuo unatrag pa su se razbila vrata. Tammy je rekla da je bila prestravljena saznavši kako je auto za koji je mislila da pripada njezinu ocu zapravo pripadao nekom drugom. Predsjednik Ballard rekao je da je znao, kada se vratio kući i vidio izraz lica svoje kćeri, kako ima njezinu potpunu pažnju. »Podučio sam je da je ona puno dragocjenija od Cadillaca koji je razbila te da mi je ono što se dogodilo u njezinu životu i koliko mi je dragocjena bilo puno važnije. Auto smo mogli popraviti, no kada bi ona učinila nešto krivo u svojem životu, to bi bilo puno teže popraviti.«
»Bit će upamćen kao predivan suprug i odličan otac«, rekao je predsjednik Nelson. »Tu mu je bio najveći prioritet. Postavio nam je dobar primjer u vezi s time, iako mu je raspored bio opterećen mnogim zahtjevnim stvarima. Njegova je obitelj uvijek bila na prvom mjestu.«
Tijekom godina, djeca predsjednika Ballarda naučila su oslanjati se na njegovu duhovnu snagu. Njegova je pokojna supruga Barbara rekla: »Kada smo bili u Kanadi na našoj misiji, naš je mali dječak tek počeo ići u predškolu te nije znao ni jednu osobu. Bio je uplašen. Moj ga je suprug odveo u ured, kleknuo s njim i molio se da mu Nebeski Otac pomogne pronaći prijatelje. Zajedno su molili tu molitvu nekoliko dana za redom. Pomogao je nekolicini naše djece na taj način kada su imala posebne potrebe.«
Ballardovi se nisu samo redovito zajedno molili, već su se i zajedno igrali na pustolovnim obiteljskim godišnjim odmorima. Predsjednik Ballard prisjetio se putovanja u Kaliforniju na koji su otišli u jednom od prvih kampera koji su sišli s proizvodne trake. »Odveo sam ih u Kinesku četvrt, a svi u San Franciscu gledali su tu veliku stvar, upirali prstom u nju i smijali joj se«, rekao je. »Nisam mogao pronaći mjesto gdje ga parkirati pa sam ih sve izbacio u Kineskoj četvrti i nastavio se voziti po tim brdima u San Franciscu te sam ih naposljetku ponovno pokupio.«
Vjenčanje s njegovim »anđelom« – Barbarom
Predsjednik Ballard nije mogao govoriti o svojoj obitelji bez da je hvalio Barbaru. »Ona je uistinu anđeo. Strašno je teško živjeti s nekim tko je gotovo savršen«, rekao je. Upoznali su se tijekom događaja »Hello Day Dance« [Ples za dan upoznavanja] na Sveučilištu Utah. »Ona nije bila samo predivna, već je imala prpošnu osobnost. Od početka sam znao da se želim oženiti njome, ali ona nije imala te iste osjećaje. Bilo je pomalo teško uvjeriti je. Zezam je kako je to što sam je dobio da pristane udati se za mene bio najbolji posao u prodaji koji sam ikada obavio.«
Predsjednik Ballard hvalio je Barbaru kao predivnu majku čiji je smireni pristup učinio kućni život više poput Neba. »Kada biste svih sedmero naše djece doveli ovdje i upitali ih jesu li ikada čuli svoju majku da je podigla svoj glas unutar zidova našeg doma, njihov bi odgovor bio negativan; nikada to nije učinila. Ima temperament s kojim može proći kroz krizu na vrlo smiren i tih način. Ona je ljupka, puna ljubavi, brižna, pažljiva i njezina je djeca obožavaju. Nema nikoga na svijetu tko se može približiti tome što naša djeca osjećaju prema svojoj majci.«
Njihovo se drugo dijete, Holly, slaže s time. Rekla je da su međusobna ljubav i poštovanje njezinih roditelja utjecali na njezino ponašanje i na ponašanje njezinih braće i sestara na načine koji su im oblikovali život.
»Smatrali smo da nam je najbolje bilo kada smo mogli doći kući i biti tamo u tom okruženju jer su naši roditelji bili jako dobri jedan prema drugom«, rekla je. »Naučila sam da se prema svima trebate odnositi s poštovanjem. A oni su bili vrlo dobri u činjenju toga s nama kao djecom.«
Predsjednik Oaks, koji je pozvan u Zbor dvanaestorice apostola godinu dana prije predsjednika Ballarda, rekao je da se »jako divio načinu na koji se predsjednik Ballard odnosio prema svojoj vječnoj suputnici Barbari. U njezinoj i svojoj poodmakloj dobi, on je jednostavno bio uzoran suprug. Tako obazriv. I tako blag.«
Barbara je preminula 1. listopada 2018. u dobi od 86 godina. S dugom bitkom s nekim zdravstvenim problemima, uključujući Alzheimerovu bolest, suočavala se kroz svoju karakterističnu milost i osjećaj za humor.
»Koliko li sam zahvalan što znam gdje je moja dragocjena Barbara i da ćemo ponovno biti zajedno sa našom obitelji za cijelu vječnost«, rekao je predsjednik Ballard na Općem saboru pet dana nakon Barbarine smrti.
Posluživanje jednoj po jednoj osobi
Nježni osjećaji predsjednika Ballarda prema svojoj obitelji proširili su se na pojedince koje je podučavao s govornice. Tijekom govora na crkvenom Općem saboru u travnju 1980., pozvao je svetce da mu pošalju imena ljudi u potrebi. Zauzvrat je obećao da će tim ljudima napisati pismo ohrabrenja. Stotine pisama priteklo je iz cijelog svijeta. Predsjednik Ballard naposljetku je napisao više od 600 osobnih pisama ohrabrenja ljudima kojima je bila potrebna duhovna pomoć. Jedan je primatelj napisao: »Smatram da je vaše pismo bilo pravi početak ove fantastične promjene u mojem životu i zahvaljujem vam iz dubine svojeg srca.«
»Trebali bismo posezati prema pojedincima ponaosob«, rekao je predsjednik Ballard. »Trebali bismo, na svaki mogući način, nastojati međusobno si pomagati tijekom ovog putovanja smrtnosti. Mislim da su ljudi u samoj srži dobri i mislim da žele znati što je istina, ali ne znaju gdje je pronaći. Oni pitaju: ‘Tko sam ja? Odakle sam došao? Zašto sam ovdje? Kamo idem? Čemu sve to vodi? Kamo me to vodi?’«
Predsjednik Ballard pretočio je svoje misli na papir kako bi odgovorio na ta pitanja u knjizi »Our Search for Happiness« [Naša potraga za srećom] (1993.) s kojom je pomogao u podučavanju drugih o Crkvi i njihovoj svrsi u životu. Autorski život predsjednika Ballarda također je uključivao knjigu »Counseling with Our Councils« [Savjetovanje s našim vijećem] (1997.) koju su koristili mnogi mjesni vođe diljem Crkve.
Kroz sva svoja iskustva kao muž, otac i apostol, predsjednik Ballard tražio je nadahnuće i uvjerenje u svemu. Zapravo, često je nosio malu sliku Spasitelja u svojem džepu revera radi ohrabrenja tijekom teških dana.
»Kad god bi bio obeshrabren, izvukao bi je i pogledao [sliku Isusa Krista] te pomislio: ‘Ja to mogu. Sve mogu učiniti za njega’«, rekla je Holly.
Predsjednik Ballard spoznao je da je evanđelje Isusa Krista sidro u svijetu promjenjivih vrijednosti. »Imam snažna uvjerenja da će se oni koji su doista usidreni u svojoj vjeri u Obnovu evanđelja Isusa Krista i poslanje proroka Josepha te u objavama koje su došle Crkvi kroz njega, koje potvrđuju i izjavljuju da Isus Krist jest Sin Božji i da je evanđelje na Zemlji, moći nositi s bilo čim što im život udijeli.«
