Dođite, vidite i osjetite

Dođite, vidite i osjetite

Poruka vodstva područja

Poruka vodstva područja

starješina Wolfgang Pilz iz Njemačke
član Sedamdesetorice područja
PILZ-Wolfgang_200x250.jpg


član Sedamdesetorice područja


Značajne promjene i novi rast u Crkvi u Europi obilježili su šezdesete godine prošlog stoljeća. Starješina Ezra Taft Benson iz Zbora dvanaestorice apostola, kasnije predsjednik Crkve, pozvan je u Europu kako bi u Frankfurtu predsjedavao Europskom misijom. Pod njegovim su vodstvom započele inicijative izbavljenja Crkve iz tame u zemljama središnje Europe, posebno u Njemačkoj, koja je bila najteže pogođena uništenjem Drugog svjetskog rata. Mnoge su jedinice u Njemačkoj izgubile svoje zgrade pa su se sastajale u stambenim blokovima ili dvorišnim zgradama.


U mom rodnom gradu sastajali smo se u poslovnoj zgradi u središtu grada gdje je bio dućan cipelama, stomatološka ordinacija i, na najvišem katu, stan vlasnika zgrade.

Jedno upečatljivo iskustvo iz djetinjstva do danas mi je duboko urezano u mom sjećanju. Jedan se dječak iz Male škole borio s bravom na prednjim vratima i očigledno ju zaglavio. Dok su članovi odjela sjedili na sakramentalnom sastanku, vlasnik zgrade iznenada je poremetio mir sastanka i zasuo nas svojim ljutitim psovkama i prijetnjama. Nakon toga ništa se nije činilo kao prije. Osjećaj sigurnosti i zaštite bio je izgubljen. 

Kratko vrijeme nakon toga predsjednik Benson posjetio je odjel u Darmstadtu i najavio da se kreće s izgradnjom naše vlastite zgrade.

Veliki izazov za skupinu od deset mladih obitelji i nekoliko starijih vjernih udovica bio je osigurati dio potrebnih financijskih sredstava iz svojih vlastitih priloga i praktički izgraditi zgradu svojim vlastitim radom.

Uslijedile su tri godine intenzivne suradnje kako bi se sagradilo prostrano sastajalište odjela na rubu grada.

U doba kada bi mnoge obitelji koje su bile uključene možda izgradile kuće za sebe uz pomoć susjeda, sva je naša snaga bila usredotočena i svaki slobodan trenutak potrošen na izgradnju sastajališta. Gradilište, podrumi i ventilacijska okna postali su uzbudljivo igralište za nas djecu jer su se obitelji tamo sastajale svaki vikend kako bi zajedno radile. Do dana današnjeg mogu vidjeti svoju majku s najvećim od svih dostupnih kuhinjskih lonaca u kući u kojem je pripremila slastan složenac kako ga nosi sa sobom na gradilište. 

Između 1961. i 1967. godine u jedinstvenoj inicijativi više od 120 mlade braće pozvano je da služe kao misionari na gradilištu. Živjeli su sa članovima obitelji, radili na gradilištu od jutra do večeri te su neko vrijeme bili dio obitelji odjela. Za nas djecu to je poslužilo kao veliki primjer. Sjećamo se njihovih imena do današnjeg dana. Izgradnju sastajališta odjela omogućio je isključivo njihov rad s nekoliko stručnjaka.

Gotovo 60 zgrada izgrađeno je na ovaj način na području od Flensburga na sjeveru Njemačke do Graza na jugu Austrije. 
 
Zajedno s hramom i našim vlastitim domovima, sastajališta su sveta mjesta na kojima štujemo Boga, molimo mu se, učimo i primamo duhovno vodstvo.



Sastajalište u tome zauzima posebno mjesto jer u njega može ući svatko tko se ispravno ponaša bez daljnjih preduvjeta.

U prošlosti smo često vodili prijatelje u sastajalište odjela kada bi se tamo održavali kulturni događaji, sportske aktivnosti ili slavlja. Svi su bili zadivljeni životom našeg odjela, ali im je često nedostajao dublji duhovni uvid.

Kasnije smo uvidjeli da su naši prijatelji bili dirnuti samo Duhom i da su mogli pojmiti Kristovo učenje samo ako ih odvedemo na sakramentalnu službu gdje i mi prikupljamo »ulje za svoje svjetiljke« redovitim sudjelovanjem u sakramentu.

Naše su kapele možda jednostavne i bez ukrasa, a sakramentalni stol postaje oltar samo za vrijeme svete uredbe, ali poruka da štujemo Krista kao svog Spasitelja i Otkupitelja i da se možemo pozvati na njegovo suputništvo i vodstvo vrijednim sudjelovanjem u sakramentu može prodrijeti u srca ljudi na ovom svetom sastanku.

Nema boljeg mjesta na koje možemo otići kada želimo prenijeti ovu istinu prijatelju.